Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Ukati, u hladu kraljevskih palisandara i veoma blagoslovenom gaju. Tu se on obrati monasima: “Monasi!”

“Da, gospodine”, odgovoriše monasi.

A Blaženi reče: “Monasi, poučiću vas o osnovnom redosledu svih pojava. Poslušajte i dobro pazite, a ja ću vam govoriti.”

“Kako vi kažete, gospodine,” odgovoriše oni.

I Blaženi reče. “Ima slučajeva, monasi, kada neupućen, nepromišljen čovek (puthujjano)—koji ne obraća pažnju na plemenite, nije upoznao ili sebe ustalio u njihovoj Dhammi, koji ne obraća pažnju na ljude od integriteta, nije upoznao ili sebe ustalio u njihovoj Dhammi—opaža zemlju kao zemlju. Opažajući zemlju kao zemlju, on zamišlja [stvari] o zemlji, on zamišlja [stvari] u zemlji, on zamišlja [stvari] koje dolaze od zemlje, on zamišlja zemlju kao ‘moje’, ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što je nije do kraja razumeo.

On opaža vodu kao vodu… vatru kao vatru… vetar kao vetar … bića kao bića… bogove kao bogove… Pađapati kao Pađapati… Bramu kao Bramu… blistave bogove kao blistave bogove… bogove veličanstvenog sjaja kao bogove veličanstvenog sjaja… bogove obilja kao bogove obilja… Veliko biće kao Veliko biće … dimenziju beskrajnog prostora kao dimenziju beskrajnog prostora… dimenziju beskonačnosti svesti kao dimenziju beskonačnosti svesti… dimenziju ništavila kao dimenziju ništavila… dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja kao dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja … viđeno kao viđeno… čuto kao čuto… osećano kao osećano… saznato kao saznato … jednost kao jednost… mnoštvo kao mnoštvo … sve kao sve …

On oslobađanje opaža kao oslobađanje … Opažajući oslobađanje kao oslobađanje, on zamišlja stvari o oslobađanju, on zamišlja stvari u oslobađanju, on zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što ga nije razumeo.

Učenik

“Monah koji je još učenik—žudi za nenadmašnim oslobađanjem od okova, a težnje su mu još neispunjene—iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, neka ne zamišlja stvari o zemlji, neka ne zamišlja stvari u zemlji, neka ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, neka ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, da bi mogao da je razume.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… vatru kao vatru… vetar kao vetar… bića kao bića… bogove kao bogove… Pađapati kao Pađapati… Bramu kao Bramu… blistave bogove kao blistave bogove… bogove veličanstvenog sjaja kao bogove veličanstvenog sjaja… bogove obilja kao bogove obilja… Veliko biće kao Veliko biće… dimenziju beskrajnog prostora kao dimenziju beskrajnog prostora… dimenziju beskonačnosti svesti kao dimenziju beskonačnosti svesti… dimenziju ništavila kao dimenziju ništavila… dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja kao dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja… viđeno kao viđeno… čuto kao čuto… osećano kao osećano… saznato kao saznato… jednost kao jednost… mnoštvo kao mnoštvo… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje… Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, neka ne zamišlja stvari o oslobađanju, neka ne zamišlja stvari u oslobađanju, neka ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, neka ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, da bi mogao da ga razume.

Arahant

Monah koji je Pročišćeni, oslobođen mentalnih nečistoća—koji je dostigao celovitost, obavio zadatak, odložio teret, stigao na pravi cilj, uništio okove preporađanja i izbavio se zahvaljujući istinskom znanju—iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što ju je razumeo.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… vatru kao vatru… vetar kao vetar… bića kao bića… bogove kao bogove… Pađapati kao Pađapati… Bramu kao Bramu… blistave bogove kao blistave bogove… bogove veličanstvenog sjaja kao bogove veličanstvenog sjaja… bogove obilja kao bogove obilja… Veliko biće kao Veliko biće… dimenziju beskrajnog prostora kao dimenziju beskrajnog prostora… dimenziju beskonačnosti svesti kao dimenziju beskonačnosti svesti… dimenziju ništavila kao dimenziju ništavila… dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja kao dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja… viđeno kao viđeno… čuto kao čuto… osećano kao osećano… saznato kao saznato… jednost kao jednost… mnoštvo kao mnoštvo… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje… Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što ga je razumeo.

Monah koji je Pročišćeni, oslobođen mentalnih nečistoća—koji je dostigao celovitost, obavio zadatak, odložio teret, stigao na pravi cilj, uništio okove preporađanja i izbavio se zahvaljujući istinskom znanju—iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem strasti u njemu više strasti nema.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje. Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem strasti u njemu više strasti nema.

Monah koji je Pročišćeni, oslobođen mentalnih nečistoća… iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem odbojnosti u njemu više odbojnosti nema.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje. Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem odbojnosti u njemu više odbojnosti nema.

Monah koji je Pročišćeni, oslobođen mentalnih nečistoća… iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem mržnje u njemu više mržnje nema.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje. Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što sa okončanjem obmanutosti u njemu više obmanutosti nema.

Tathāgata

Tathāgata—plemeniti, potpuno probuđeni—iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što ju je razumeo do kraja.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… vatru kao vatru… vetar kao vetar… bića kao bića… bogove kao bogove… Pađapati kao Pađapati… Bramu kao Bramu… blistave bogove kao blistave bogove… bogove veličanstvenog sjaja kao bogove veličanstvenog sjaja… bogove obilja kao bogove obilja… Veliko biće kao Veliko biće… dimenziju beskrajnog prostora kao dimenziju beskrajnog prostora… dimenziju beskonačnosti svesti kao dimeziju beskonačnosti svesti… dimenziju ništavila kao dimenziju ništavila… dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja kao dimenziju ni-opažanja-ni-neopažanja… viđeno kao viđeno… čuto kao čuto… osećano kao osećano… saznato kao saznato… jednost kao jednost… mnoštvo kao mnoštvo… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje. Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što ga je razumeo do kraja.

Tathāgata—plemeniti, potpuno probuđeni—iz iskustva zna zemlju kao zemlju. Pošto iz iskustva zna zemlju kao zemlju, on ne zamišlja stvari o zemlji, on ne zamišlja stvari u zemlji, on ne zamišlja stvari koje dolaze od zemlje, on ne zamišlja zemlju kao ‘moje’, ne ushićuje se zemljom. A zašto? Zato, kažem vam, što je shvatio da je ushićenje koren patnje i jada, da sa nastankom bića ide rođenje, a da onoga ko je nastao čekaju starost i smrt. Otuda, sa potpunim okončanjem, utrnućem, prestankom, napuštanjem, odustajanjem od želje Tathāgata je, kažem vam, potpuno spreman za nenadmašno samoprobuđenje.

On iz iskustva zna vodu kao vodu… sve kao sve…

On iz iskustva zna oslobađanje kao oslobađanje. Znajući iz iskustva oslobađanje kao oslobađanje, on ne zamišlja stvari o oslobađanju, on ne zamišlja stvari u oslobađanju, on ne zamišlja stvari koje dolaze iz oslobađanja, on ne zamišlja oslobađanje kao ‘moje’, ne ushićuje se oslobađanjem. A zašto? Zato, kažem vam, što je shvatio da je ushićenje koren patnje i jada, da sa nastankom bića ide rođenje, a da onoga ko je nastao čekaju starost i smrt. Otuda, sa potpunim okončanjem, utrnućem, prestankom, napuštanjem, odustajanjem od želje Tathāgata je, kažem vam, potpuno spreman za nenadmašno samoprobuđenje.”

Tako reče Blaženi. Nezadovoljni, monasi se ne obradovaše rečima Blaženog.