Mađđhima Nikāya

Rathavinīta sutta

24. Kočije

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi živeo kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.

Onda jedna grupa monaha poreklom iz rodnog kraja Blaženog, koja je period monsuna provela tamo, dođe do Blaženog, pokloni mu se i potom sedoše sa strane. A Blaženi ih upita: “Monasi, ko je u mom rodnom kraju cenjen među monasima, među svojim saputnicima u svetačkom životu, na ovaj način: ‘Imajući malo žudnji, on govori monasima o malobrojnosti žudnji; sam zadovoljan, on govori monasima o zadovoljenosti; sam osamljen, on govori monasima o osami; povučen iz gomile, on govori monasima o povučenosti iz gomile; sam energičan, on govori monasima o podsticanju energije; sam usmeren ka vrlini, on govori monasima o usmerenosti ka vrlini; sam usmeren ka koncentraciji, on govori monasima o usmerenosti ka koncentraciji; sam usmeren ka mudrosti, on govori monasima o usmerenosti ka mudrosti; sam usmeren ka oslobođenju, on govori monasima o usmerenosti ka oslobođenju; sam usmeren ka znanju i viđenju, on govori monasima o usmerenosti ka znanju i viđenju; on je taj koji savetuje, upoznaje, upućuje, podstiče, nadahnjuje i ohrabruje svoje saputnike u svetačkom životu’?”

“Poštovani gospodine, u rodnom kraju Blaženog poštovani Punna Mantāniputta je tako cenjen među monasima, među svojim saputnicima u svetačkom životu.”

A tom prilikom je poštovani Sāriputta sedeo nedaleko od Blaženog. I onda se poštovanom Sāriputti javila ovakva misao: “Dobitak je za poštovanog Punna Mantaniputtu, veliki je dobitak za njega da ga njegovi mudri saputnici u svetačkom životu na takav način hvale u prisustvu Učiteljevom. Možda bismo jednom prilikom mogli da se sretnemo sa poštovanim Punna Mantaniputtom i porazgovaramo sa njim.”

Kasnije je Blaženi ostao kraj Rāđagahe koliko je smatrao za potrebno, te nastavi lutanje jedan po jedan deo puta u pravcu Sāvatthija. Idući tako deo po deo, konačno je i stigao u Sāvatthi, te se zadržao u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika.

A poštovani Punna Mantāniputta doču: “Blaženi je stigao u Sāvatthi i živi u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika.” Na to poštovani Punna Mantāniputta pospremi svoje boravište, uze gornji ogrtač i prosjačku zdelu, te krete jedan po jedan deo puta u pravcu Sāvatthija. Idući tako deo po deo, konačno je stigao u Sāvatthi, te ode do Đetinog gaja, do manastira koji je podigao Anāthapindika, da vidi Blaženog. Pošto se poklonio Blaženom, sede on sa strane, a Blaženi ga je uputio, podsticao, nadahnuo i ohrabrio govorom o Dhammi. Onda se poštovani Punna Mantāniputta, upućen, podstaknut, nadahnut i ohrabren govorom o Dhammi, ushićen i obradovan rečima Blaženog, ustade sa svog mesta i pošto se poklonio Blaženom, pazeći da mu on ostane sa desne strane, otide do Slepčevog gaja, kako bi tamo proveo ostatak dana.

Poto mneki monah odtide do poštovanog Sāriputte i reče mu: “Prijatelju Sāriputta, monaha Punna Mantaniputtu, o kojem si ti uvek govorio sa uvažavanjem, Blaženi je upravo uputio, podstakao, nadahnuo i ohrabrio govorom o Dhammi, te ovaj ushićen i obradovan rečima Blaženog, ustade sa svog mesta i pošto se poklonio Blaženom, pazeći da mu on ostane sa desne strane, otide do Slepčevog gaja, kako bi tamo proveo ostatak dana.”

Na to poštovani Sāriputta hitro pokupi svoju prostirku za sedenje i krete za poštovanim  Punnom Mantaniputtom, motreći na njega kako odmiče daleko napred. Onda poštovani Punna Mantāniputta zađe u Slepčev gaj, te sede u podnožje nekog drveta kako bi tu proveo ostatak dana. Poštovani Sāriputta takođe zađe u Slepčev gaj, te sede u podnožje nekog drveta kako bi tu proveo ostatak dana.

Onda, kad je palo veče, poštovani Sāriputta izađe iz meditacije, otide do poštovanog  Punna Mantaniputte i pozdravi se sa njim. Kada su razmenili učtive reči i pozdrave, sede on sa strane i ovako reče poštovanom Punna Mantaniputti:

“Prijatelju, živimo li ovaj svetački život predvođeni našim učiteljem Blaženim?”—“Da, prijatelju.”—“Ali, prijatelju, da li to zbog pročišćenja vrline živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja uma živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja gledišta živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja prevazilaženjem sumnje živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja znanjem i viđenjem puta živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li to onda zbog pročišćenja znanjem i viđenjem živimo svetački život predvođeni Blaženim?”—“Ne, prijatelju.”

“Prijatelju, kada sam te upitao: ‘Ali, prijatelju, da li to zbog pročišćenja vrline živimo svetački život predvođeni Blaženim?’ ti si mi odgovorio: ‘Ne, prijatelju’. Kada sam te upitao: ‘Da li to onda zbog pročišćenja uma…  zbog pročišćenja gledišta…  zbog pročišćenja prevazilaženjem sumnje…  zbog pročišćenja znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put…  zbog pročišćenja znanjem i viđenjem puta…  zbog pročišćenja znanjem i viđenjem živimo svetački život predvođeni Blaženim?’ ti si mi odgovorio: ‘Ne, prijatelju’. Zbog čega onda, prijatelju, mi živimo ovaj svetački život predvođeni Blaženim?”

“Prijatelju, zbog konačne nibbāne bez vezivanja mi živimo ovaj svetački život predvođeni Blaženim.”

Ali, prijatelju, je li pročišćenje vrline konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje uma konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje gledišta konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje prevazilaženjem sumnje konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje znanjem i viđenjem puta konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Da li je onda pročišćenje znanjem i viđenjem konačna nibbāna bez vezivanja?”—“Ne, prijatelju.”—“Ali, prijatelju, je li konačna nibbāna bez vezivanja moguća bez tih stanja?”—“Ne, prijatelju.”

Kada sam te upitao: ‘Ali, prijatelju, je li pročišćenje vrline konačna nibbāna bez vezivanja? ti si mi odgovorio: ‘Ne, prijatelju’. Kada sam te upitao: ‘Da li je onda pročišćenje uma…  pročišćenje gledišta…  pročišćenje prevazilaženjem sumnje…  pročišćenje znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put…  pročišćenje znanjem i viđenjem puta… pročišćenje znanjem i viđenjem konačna nibbāna bez vezivanja?’ ti si mi odgovorio: ‘Ne, prijatelju’. A kad sam te na kraju upitao: ‘Ali, prijatelju, je li konačna nibbāna bez vezivanja moguća bez tih stanja?’ ti si mi odgovorio: ‘Ne, prijatelju’. Kako bi onda, prijatelju, trebalo razumeti značenje tvojih reči?”

“Prijatelju, da je Blaženi pročišćenje vrline opisao kao konačnu nibbānu bez vezivanja, on bi time nešto u čemu još uvek ima vezivanja opisao kao konačnu nibbānu bez vezivanja. Da je Blaženi pročišćenje uma…  pročišćenje gledišta…  pročišćenje prevazilaženjem sumnje…  pročišćenje znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put…  pročišćenje znanjem i viđenjem puta… pročišćenje znanjem i viđenjem opisao kao konačnu nibbānu bez vezivanja, on bi time nešto u čemu još uvek ima vezivanja opisao kao konačnu nibbānu bez vezivanja. A ako bi konačnu nibbānu bez vezivanja bilo moguće dostići bez tih stanja, tada bi običan čovek dostigao nibbānu, jer običan čovek je bez tih stanja.

Sada ću, prijatelju, dati jedno poređenje, jer neku mudri ljudi bolje razumeju značenje reči uz pomoć poređenja. Zamisli da Pasenadi, kralj Kosale, živeći u Sāvatthiju, mora nešto hitno da obavi u Sāketi. a da između Sāvatthija i Sākete ima sedam postaja u kojima su za njega pripremljene kočije. Tako bi se Pasenadi, kralj Kosale, napuštajući Sāvatthi kroz kapiju na središnjoj palati, popeo na prvu kočiju i njome stigao do druge kočije koja ga čeka spremna. Tu bi sišao sa prve kočije i popeo se na drugu, te bi njome stigao do treće kočije…  i njome stigao do četvrte kočije… i njome stigao do pete kočije… i njome stigao do šeste kočije… i njome stigao do sedme kočije koja ga čeka spremna. Njome bi stigao do središnje palate u Sāketi. Tu bi ga, kad bu ušao na kapiju središnje palate u Sāketi, njegovi prijatelji i poznanici, članovi njegove porodice i rođaci upitali: ‘Vaše visočanstvo, da li ste iz Sāvatthija do središnje palate u Sāketi došli ovom kočijom?’ Kako bi Pasenadi, kralj Kosale, na to trebalo da odgovori u skladu sa istinom?”

“Da bi odgovorio u skladu sa istinom, prijatelju, on bi trebalo da kaže: ‘Živeći u Sāvatthiju, mora sam nešto hitno da obavim u Sāketi. A između Sāvatthija i Sākete ima sedam postaja u kojima su za mene bile pripremljene kočije. Tako sam se, napuštajući Sāvatthi kroz kapiju na središnjoj palati, popeo na prvu kočiju i njome stigao do druge kočije koja me je čekala spremna. Tu sam sišao sa prve kočije i popeo se na drugu, te sam njome stigao do treće kočije…  i njome stigao do četvrte kočije… i njome stigao do pete kočije… i njome stigao do šeste kočije… i njome stigao do sedme kočije koja me je čekala spremna. Njome sam stigao do središnje palate u Sāketi.’ Da bi odgovorio u skladu sa istinom, on bi tako trebalo da kaže.”

Isto tako, prijatelju, pročišćenje vrline ima za cilj dostizanje pročišćenja uma; pročišćenje uma ima za cilj dostizanje pročišćenja gledišta; pročišćenje gledišta ima za cilj dostizanje pročišćenja prevazilaženjem sumnje; pročišćenje prevazilaženjem sumnje ima za cilj dostizanje pročišćenja znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put; pročišćenje znanjem i viđenjem toga šta jeste put i šta nije put ima za cilj dostizanje pročišćenja znanjem i viđenjem puta; pročišćenje znanjem i viđenjem puta ima za cilj dostizanje pročišćenja znanjem i viđenjem; pročišćenje znanjem i viđenjem ima za cilj dostizanje konačne nibbāne bez vezivanja. Zbog konačne nibbāne bez vezivanja, mi živimo ovaj svetački život predvođeni Blaženim.”

Kad ovo bi rečeno, poštovani Sāriputta upita poštovanog Punna Mantaniputtu: “Koje je ime poštovanom i kako ga znaju njegovi saputnici u svetačkom životu?”

“Moje ime je Punn, prijatelju, a moji saputnici u svetačkom životu me znaju kao Mantaniputtu.”

“Divno je, prijatelju, čudesno je to! Poštovani Punna Mantāniputta je na svako duboko pitanje odgovorio, tačku po tačku, kao učen sledbenik koji na pravi način razume Učiteljev nauk. Dobitak je to za njegove saputnike u svetačkom životu, veliki je dobitak za njih da imaju priliku da vide i slušaju poštovanog Punna Mantaniputtu. Čak i kada bi poštovanog Punna Mantaniputtu njegovi saputnici u svetačkom životu morali da nose na jastuku, držeći ga na vrh glave, kako bi imali priliku da ga vide i čuju, bio bi to dobitak za njih,veliki dobitak za njih. I isto je takav dobitak za mene, veliki dobitak za mene da sam imao priliku da vidim i čujem poštovanog Punna Mantaniputtu.

Kad ovo bi rečeno, poštovani Punna Mantāniputta upita poštovanog Sāriputtu: “Koje je ime poštovanom i kako ga znaju njegovi saputnici u svetačkom životu?”

Moje je ime Upatissa, prijatelju, a moji saputnici u svetačkom životu me znaju kao Sāriputtu.”

“Zaista, prijatelju, nisam znao da razgovaram sa poštovanim Sāriputtom, učenikom koji je poput samog Učitelja. Da sam znao da je ovo poštovanim Sāriputta, ne bih toliko mnogo govorio. Divno je, prijatelju, čudesno je to! Poštovani Sāriputta je svako duboko pitanje postavio, tačku po tačku, kao učen sledbenik koji na pravi način razume Učiteljev nauk. Dobitak je to za njegove saputnike u svetačkom životu, veliki je dobitak za njih da imaju priliku da vide i slušaju poštovanog Sāriputtu. Čak i kada bi poštovanog Sāriputta njegovi saputnici u svetačkom životu morali da nose na jastuku, držeći ga na vrh glave, kako bi imali priliku da ga vide i čuju, bio bi to dobitak za njih,veliki dobitak za njih. I isto je takav dobitak za mene, veliki dobitak za mene da sam imao priliku da vidim i čujem poštovanog Sāriputtu.

Tako se ova dva velika bića bila obradovaše dobrim rečima onog drugog.