Mađđhima Nikāya

Potaliya sutta

54. Govor Potaliyi

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi živeo u zemlji Anguttarapana, u gradu po imenu Apana.

Tada, jednoga jutra, Blaženi se obuče, uze svoju činiju i gornji ogrtač, te otide do Apane u sakupljanje hrane. Kada je sakupio hranu u Apani i vratio se, posle obroka, otide on do jednog gaja kako bi tamo proveo dan. I kad je zašao u gaj, sede on u podnožje jednog drveta.

A kućedomaćin Potaliya, šetajući da protegne noge i svečano obučen, sa suncobranom i u kitnjastim sandalama, zaputi se u isti taj gaj; i pošto se u njemu obreo, dođe on do Blaženog, te se učtivo pozdravi sa njime. Pošto su razmenili prijateljske pozdrave i srdačno porazgovarali, stade on sa strane. A Blaženi mu reče: “Ima mesta, domaćine, slobodno sedi gde želiš.” Kad to bi izrečeno, kućedomaćin Potaliya pomisli: “Asketa Gotama mi se obraća sa ‘domaćine’ ”, te ljut i nezadovoljan zbog toga, ništa ne odgovori. Po drugi put mu Blaženi reče: “Ima mesta, domaćine, slobodno sedi gde želiš.” I po drugi put kućedomaćin Potaliya pomisli: “Asketa Gotama mi se obraća sa ‘domaćine’ ”, te ljut i nezadovoljan zbog toga, ništa ne odgovori. Po treći put mu Blaženi reče: “Ima mesta, domaćine, slobodno sedi gde želiš.” Kad to bi rečeno, kućedomaćin Potaliya pomisli: “Asketa Gotama mi se obraća sa ‘domaćine’ ”, te ljut i nezadovoljan reče Blaženom: “Učitelju Gotama, ne priliči, nije u redu da me oslovljavaš sa ‘domaćine’.” “Domaćine, ti ličiš i imaš obeležja i oznake domaćina.” “I pored toga, učitelju Gotamo, ja sam napustio sve svoje poslove i presekao sve svoje veze.” “A na koji način si ti to, domaćine, napustio sve svoje poslove i presekao sve svoje veze?” “Učitelju Gotamo, ja sam sve svoje imanje, useve, srebro i zlato predao svojoj deci u nasledstvo. Ne savetujem ih, niti prekorevam, živim samo na hrani i odeći. Tako sam ja napustio sve svoje poslove i presekao sve svoje veze.” “Domaćine, presecanje veza kako si ti to opisao je jedna stvar, ali presecanje veza prema Pravilima plemenitih je sasvim nešto drugo.” “A kakvo je presecanje veza prema Pravilima plemenitih, poštovani gospodine? Bilo bi dobro, ako bi me Blaženi podučio Dhammi i pokazao kakvo je to presecanje veza prema Pravilima plemenitih.” “Onda slušaj, domaćine, i dobro zapamti ovo što ću ti reći.” “Da, poštovani gospodine,” odgovori domaćin Potaliya. A Blaženi ovako reče:“Domaćine, među Pravilima plemenitih osam je stvari koje vode do presecanja veza. A kojih osam? Uz pomoć ne-ubijanja živih bića, ubijanje živih bića treba napustiti. Uz pomoć uzimanja samo onoga sto je dato, uzimanje onoga što nije dato treba napustiti. Uz pomoć istinitog govora, lažan govor treba napustiti. Uz pomoć nezlonamernog govora, zlonameran govor treba napustiti. Uz pomoć odustajanja od nezasite pohlepe, nezasitu pohlepu treba napustiti. Uz pomoć odustajanja od zlonamernog prigovaranja, zlonamerno prigovaranje treba napustiti. Uz pomoć odustajanja od besa, bol i očajanje rođene iz besa treba napustiti. Uz pomoć skromnosti, aroganciju treba napustiti. To je osam stvari među Pravilima plemenitih, ukratko nabrojanih, bez zalaženja u detalje, koje vode do presecanja veza.”

“Poštovani gospodine, bilo bi dobro ako bi mi, iz saosećanja, Blaženi detaljnije izložio tih osam stvari među Pravilima plemenitih koje vode do presecanja veza, a koje je Blaženi ukratko nabrojao, bez zalaženja u detalje.” “Onda slušaj, domaćine, i dobro zapamti ovo što ću ti reci.” “Da, poštovani gospodine,” odgovori kućedomaćin Potaliya. A Blaženi ovako reče:“‘Uz pomoć ne-ubijanja živih bića, ubijanje živih bića treba napustiti.’ Tako je rečeno. A u vezi sa čime je ovo rečeno? Plemeniti učenik ovako razmatra: ‘Ja vežbam način napuštanja i presecanja onih veza zbog kojih bih mogao ubiti živa bića. Ako bih ubijao živa bića, sebe bih okrivljavao zbog toga; mudri bi me, posle razmatranja, kritikovali što to radim; a posle sloma tela, posle smrti, zbog ubijanja živih bića mogao bih očekivati da se preporodim na nesrećnom odredištu. Ali ovo ubijanje živih bića je samo po sebi okov i prepreka. I dok se nečistoće, potištenost i groznica mogu javiti usled ubijanja živih bića, nema nečistoća, potištenosti i groznice u onome ko je odustao od ubijanja živih bića.’ U vezi sa tim je rečeno: ‘Uz pomoć ne-ubijanja živih bića, ubijanje živih bića treba napustiti’.

‘Uz pomoć uzimanja samo onoga što je dato, uzimanje onoga što nije dato treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć istinitog govora, lažan govor treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć nezlonamernog govora, zlonameran govor treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć odustajanja od nezasite pohlepe, nezasitu pohlepu treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć odustajanja od zlonamernog prigovaranja, zlonamerno prigovaranje treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć odustajanja od očajanja i besa, očajanje iz besa treba napustiti.’ Tako je rečeno…‘Uz pomoć ne-arogancije, aroganciju treba napustiti.’ Tako je rečeno. A u vezi sa čime je ovo rečeno? Plemeniti učenik ovako razmatra: ‘Ja vežbam način napuštanja i presecanja ovih veza zbog kojih bih mogao biti arogantan. Ako bih bio arogantan, sebe bih okrivljavao zbog toga; mudri bi me, posle razmatranja, kritikovali što sam takav; a posle sloma tela, posle smrti, zbog toga sto sam bio arogantan, mogao bih očekivati da se preporodim na nesrećnom odredištu. Ali ova arogancija je sama po sebi okov i prepreka. I dok se nečistoće, potištenost i groznica mogu javiti usled arogancije, nema nečistoća, potištenosti i groznice u onome ko je odustao od arogancije.’ U vezi sa tim je rečeno: ‘Uz pomoć ne-arogancije, aroganciju treba napustiti’.

Ovih osam stvari među Pravilima plemenitih koje vode do presecanja veza sada su detaljnije izložene. Ali presecanje veza u Pravilima plemenitih nije jos uvek do kraja i u potpunosti dostignuto.” “A kako se, plemeniti gospodine, presecanje veza u Pravilima plemenitih do kraja i u potpunosti dostiže?” “Onda slušaj, domaćine, i dobro zapamti ovo što ću ti reći.” “Da, poštovani gospodine,” odgovori kućedomaćin Potaliya. A Blaženi ovako reče:“Domaćine, zamisli psa, savladanog glađu i malaksalošću, koji čeka pred mesarom. I onda iskusni mesar ili njegov pomoćnik uzme kostur, umrljan krvlju, sa kojeg je skinuto sve meso, i baci ga psu. Sta misliš, domaćine? Hoće li se taj pas osloboditi svoje gladi i malaksalosti glođući kostur umrljan krvlju, sa kojeg je skinuto sve meso?” “Neće, poštovani gospodine. A zašto neće? Zato što se taj kostur sastoji samo od kostiju, umrljanih krvlju. I na kraju, taj pas će od svega toga imati samo umor i razočarenje.” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa kosturom; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, on izbegava spokojstvo koje je raznoliko, zasnovano na raznolikosti, i razvija spokojstvo koje je ujedinjeno, zasnovano na jedinstvu, u kojem vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli lešinara, gavrana ili sokola koji je zgrabio komad mesa i poleteo, a onda drugi lešinari, gavrani i sokoli polete za njim i krenu da ga kljucaju i čerupaju kandžama. Šta misliš, domaćine? Ako se taj lešinar, gavran ili soko brzo ne oslobodi onog komada mesa, neće li ga druge ptice ubiti ili teško povrediti zbog njega. “Hoće, poštovani gospodine.” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa komadom mesa; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću… vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli čoveka koji uzme baklju od upaljene trave i krene naspram vetra. Šta misliš, domaćine. Ako taj čovek hitro ne baci tu baklju od upaljene trave, hoće li mu ta baklja opržiti šaku ili ruku ili neki drugi deo tela, tako da on od toga umre ili bude teško povređen. “Hoće, poštovani gospodine.” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa bakljom od upaljene trave; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću… vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli jamu sa ugljem, dublju nego što je čovekova visina, punu užarenog ugljevlja, iz koje se diže plamen i dim. A onda i coveka koji želi da živi i ne želi da umre, koji želi zadovoljstvo i uzmiče od bola, kojeg dva snažna čoveka zgrabe za obe ruke i odvuku ga to one jame. Šta misliš, domaćine? Hoće li onaj čovek pokušavati nekako da im se otrgne?” “Da, poštovani gospodine. A zašto? Jer taj čovek zna da ako upadne u tu jamu, to ce mu doneti smrt ili veliku patnju.” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa jamom punom užarenog ugljevlja; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću… vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli čoveka koji sanja o divnim parkovima, divnim šumarcima, divnim livadama i divnim jezerima, a kad se probudi ničega od toga nema. Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa snom; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću… vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli čoveka koji je uzeo neke stvari na pozajmicu—gizdavu kočiju i minđuše od dragog kamenja. A kad ga vide, ljudi kažu: ‘Gospode, ovo je bogat čovek! Evo kako bogataši uživaju u svom imetku!’ A onda vlasnici tih stvari, kad ga sretnu, uzmu od njega to što je pozajmio. Šta misliš, domaćine? Da li bi to bilo dovoljno za tog čoveka da postane potišten?” “Da, poštovani gospodine. A zašto? Zato što su vlasnici uzeli od njega to što je pozajmio” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa pozajmljenim stvarima; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću… vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

Domaćine, zamisli gustu šumu ne suviše daleko od nekog sela ili grada i u njoj voćku puna plodova, ali nijedan od njih nije još pao na zemlju. A onda se pojavi čovek kojem treba voće, koji traži voće, ide u potragu za voćem, te uđe u šumu i ugleda voćku punu plodova. Na to on pomisli: ‘Ova voćka je puna plodova, ali nijedan od njih nije pao na zemlju. Ja znam kako da se popnem na drvo, pa zašto se na njega ne bih popeo, najeo se koliko god želim i jos napunio torbu.’ I tako i učini. A onda se pojavi drugi čovek kojem treba voće, koji traži voće, ide u potragu za voćem, sa oštrom sekirom u ruci, te on uđe u šumu i ugleda voćku punu plodova. Na to on pomisli: ‘Ova voćka je puna plodova, ali nijedan od njih nije pao na zemlju. Ja ne znam kako da se popnem na drvo, pa zašto ne bih posekao ovo drvo u samom korenu, najeo se koliko god želim i jos napunio torbu.’ I tako i učini. Šta misliš, domaćine? Ako onaj prvi čovek što se popeo na drvo ne bi brzo sa njega sišao, kad se drvo sruši, da li bi slomio ruku ili nogu ili neki drugi deo tela, tako da zbog toga pogine ili bude teško povređen?” “Da, poštovani gospodine.” “Isto tako, domaćine, plemeniti učenik ovako razmišlja: ‘Blaženi je zadovoljstva čula uporedio sa voćkom; ona donose mnogo patnje i mnogo nevolja, velika je opasnost u njima’ Sagledavši to onako kako zaista jeste, sa pravom mudrošću, on izbegava spokojstvo koje je raznoliko, zasnovano na raznolikosti, i razvija spokojstvo koje je ujedinjeno, zasnovano na jedinstvu, u kojem vezivanje za materijalne stvari ovoga sveta potpuno prestaje, bez ostatka.

I stigavši do iste one svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, ovaj plemeniti učenik se seća mnoštva svojih prošlih života, to jest jednog života, dva života, tri života, četiri života, pet života, deset života, dvadeset života, trideset života, četrdeset života, pedeset života, stotinu života, hiljadu života, sto hiljada života, , mnogih eona skupljanja ovoga sveta, mnogih eona širenja ovog sveta, mnogih eona skupljanja i širenja ovoga sveta: “Tada sam se tako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde.” Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.

Stigavši do iste one svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, ovaj plemeniti učenik uz pomoć duhovnog oka (dibba-ćakkhu), pročišćenog i superiornog u odnosu na fizičko—vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojom kammom: “Ova bića—koja su loše postupala telom, govorom i mišlju, koja su klevetala plemenite, imala pogrešna stanovišta i postupala u skladu sa tim pogrešnim stanovištima—posle sloma tela, posle smrti, ponovo su se rodila u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u čistilištu. Ali neka druga bića—koja su dobro postupala telom, govorom i mišlju, koja nisu klevetala plemenite, koja su imala ispravna stanovišta i postupala su u skladu sa tim ispravnim stanovištima—posle sloma tela, posle smrti, ponovo su se rodila na dobrom odredištu, na nebu.” Tako on vidi—uz pomoć božanskog vida, pročišćenog i superiornog u odnosu na ljudski—bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojom kammom.

Stigavši do iste one svesnosti čija čistota počiva na spokojstvu, shvatajući sam za sebe neposrednim znanjem, ovaj plemeniti učenik ovde i sada ulazi i boravi u oslobođenosti uma, oslobođenosti mudrošću, koje sa uklanjanjem nečistoća postaju bez nečistoća.

Na toj tački, domaćine, presecanje veza prema Pravilima plemenitih biva do kraja i u potpunosti dostignuto. Šta misliš, domaćine? Vidiš li u sebi bilo kakvo presecanje veza kakvo je presecanje veza u Pravilima plemenitih, kada je do kraja i u potpunosti dostignuto?” “Poštovani gospodine, ko sam ja da bih posedovao bilo kakvo presecanje veza do kraja i u potpunosti kakvo je presecanje veza u Pravilima plemenitih? Zaista sam ja još daleko od presecanje veza u Pravilima plemenitih, kada je do kraja i u potpunosti dostignuto. Poštovani gospodine, iako askete drugih škola nisu plemeniti, mi zamišljamo da su oni plemeniti; iako oni nisu plemeniti, mi ih hranimo kao da su plemeniti; iako nisu plemeniti, mi ih stavljamo na mesto plemenitih. A iako su bhikkhui plemeniti, mi zamišljamo da oni nisu plemeniti; iako su oni plemeniti, mi ih hranimo hranom onih koji nisu plemeniti; iako su oni plemeniti, mi ih stavljamo na mesto onih koji nisu plemeniti. Ali sada, poštovani gospodine, pošto askete drugih škola nisu plemeniti, mi ćemo razumeti da oni nisu plemeniti; pošto nisu plemeniti, mi ćemo ih hraniti hranom onih koji nisu plemeniti; pošto nisu plemeniti, mi ćemo ih stavljati na mesto onih koji nisu plemeniti. Ali pošto su bhikkhui plemeniti, mi ćemo razumeti da su oni plemeniti; pošto su oni plemeniti, mi ćemo ih hraniti hranom onih koji su plemeniti; pošto su oni plemeniti, mi ćemo ih stavljati na mesto onih koji su plemeniti. Poštovani gospodine, Blaženi je u meni nadahnuo ljubav prema asketama, poverenje u askete, poštovanje prema asketama.

Odlično, učitelju Gotamo! Odlično! Baš kao kad bi neko ispravio nešto što je do tada stajalo naglavce, otkrio nešto što je bilo skriveno, pokazao put onome ko je zalutao ili upalio svetiljku u tami tako da oni koji imaju oči mogu da vide, isto tako je učitelj Gotama—na više različitih načina—razjasnio Dhammu. Uzimam učitelja Gotamu kao utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha kao utočište. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, od sad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!”