Mađđhima Nikāya

Bhaddali sutta

65. Govor Bhaddāliju

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Tu se on obrati monasima: „Monasi.“—„Da, poštovani gospodine“, odgovoriše monasi. Onda Blaženi ovako reče:

„Monasi, ja jedem samo jednom. Čineći tako, oslobođen sam bolesti i tegoba, uživam u zdravlju, snazi i lakoći kretanja. Zato i vi, monasi, jedite samo jednom. Na taj način bićete oslobođeni bolesti i tegoba, uživati u zdravlju, snazi i lakoći kretanja.“

Kad to bi rečeno, poštovani Bhaddāli reče Blaženome: „Poštovani gospodine, ne želim da jedem samo jednom; jer ako bih tako radio, možda bih osećao brigu i strah zbog toga.“

„Onda, Bhaddāli, pojedi jedan deo tu gde si pozvan, a ostatak ponesi sa sobom da ga kasnije pojedeš. Na taj način ćeš sebe prehraniti.“

„Poštovani gospodine, ne želim da jedem ni na taj način; jer ako bih tako radio, možda bih takođe osećao brigu i strah zbog toga.“

A kada je ovo pravilo vežbanja Blaženi javno objavio, poštovani Bhaddāli javno objavi monaškoj zajednici da nije spreman da sebe podvrgne takvom vežbanju. I tako se poštovani Bhaddāli nije pojavljivao pred Budom čitav tromesečni period [monsuna, kad monasi borave na jednom mestu], jer nije poštovao pravilo vežbanja koje je uveo Učitelj.

U to vreme grupa monaha pravila je ogrtač za Blaženog, te pomisliše: „Kada završimo ovaj ogrtač, kad se završi tromesečni period [monsuna], Blaženi će ponovo krenuti svojim putem.“

Onda poštovani Bhaddāli otide do tih monaha i pozdravi se sa njima, a kad taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede sa strane. Kad je tako učinio, oni mu rekoše: „Prijatelju Bhaddāli, ovaj ogrtač pravimo za Blaženog. Kada završimo taj ogrtač, kad se završi tromesečni period [monsuna], Blaženi će ponovo krenuti svojim putem. Molimo te, prijatelju Bhaddāli, dobro razmisli o tome što si objavio. Nemoj kasnije sebi još više otežati situaciju.“

“Dobro, prijatelji“, odgovori on i otide do Blaženog, pa pošto se poklonio, sede sa strane i reče: „Poštovani gospodine, učinih prekršaj u tome što sam poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada je Blaženi objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgnem takvom vežbanju. Poštovani gospodine, neka mi Blaženi oprosti prekršaj, kako bih sebe obuzdavao ubuduće.“

„Naravno, Bhaddāli, učinio si prekršaj u tome što si poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada sam objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgneš takvom vežbanju.

Bhaddāli, nisi prepoznao ovu okolnost: ’Blaženi živi kraj Sāvatthija i Blaženi će me znati kao ovakvog: „Monah po imenu Bhaddāli ne poštuje pravilo vežbanja koje je uveo Učitelj“.’ Tu okolnost nisi prepoznao.

Isto tako, nisi prepoznao ni ovu okolnosti: ’Mnogi monasi žive kraj Sāvatthija tokom perioda monsuna; i oni će me znati kao ovakvog: „Monah po imenu Bhaddāli ne poštuje pravilo vežbanja koje je uveo Učitelj“.’ Tu okolnost takođe nisi prepoznao.

Isto tako, nisi prepoznao ni ovu okolnosti: ’Mnogi nezaređeni sledbenici… Mnoge nezaređene sledbenice žive kraj Sāvatthija; i one će me znati kao ovakvog: „Monah po imenu Bhaddāli ne poštuje pravilo vežbanja koje je uveo Učitelj“.’ Tu okolnost takođe nisi prepoznao.

Isto tako, nisi prepoznao ni ovu okolnosti: ’Mnogi askete i bramani, sledbenici drugih tradicija, žive kraj Sāvatthija; i oni će me znati kao ovakvog: „Monah po imenu Bhaddāli, stariji učenik askete Gotame, ne poštuje pravilo vežbanja koje je uveo Učitelj“.’ Tu okolnost takođe nisi prepoznao.“

„Poštovani gospodine, učinih prekršaj u tome što sam poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada je Blaženi objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgnem takvom vežbanju. Poštovani gospodine, neka mi Blaženi oprosti prekršaj, kako bih sebe obuzdavao ubuduće.“

„Naravno, Bhaddāli, učinio si prekršaj u tome što si poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada sam objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgneš takvom vežbanju.

Šta misliš, Bhaddāli? Zamisli nekog monaha ovde koji je oslobođen na oba načina i ja mu kažem: ’Hajde monaše, budi daska uz pomoć koje ću da pređem preko ovog blata’. Da li bi on sam prešao na drugu stranu, postavio telo na neki drugi način ili rekao ’neću’?“

„Ne bi, poštovani gospodine.“

„Šta misliš, Bhaddāli? Zamisli nekog monaha ovde koji je oslobođen mudrošću… svedok telom… dostigao viđenje… oslobođen poverenjem… sledbenik Dhamme… sledbenik vere i ja mu kažem: ’Hajde monaše, budi daska uz pomoć koje ću da pređem preko ovog blata’. Da li bi on sam prešao na drugu stranu, postavio telo na neki drugi način ili rekao ’neću’?“

„Ne bi, poštovani gospodine.“

„Šta misliš, Bhaddāli? Jesi li ti u ovoj situaciji onaj koji je oslobođen na oba načina ili oslobođen mudrošću ili svedok telom ili dostigao viđenje ili oslobođen poverenjem ili sledbenik Dhamme ili sledbenik vere?“

„Ne, poštovani gospodine.“

„Bhaddāli, jesi li u ovoj situaciji jedan praznoglav, običan tvrdoglavac?“

„Da, poštovani gospodine. Poštovani gospodine, učinih prekršaj u tome što sam poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada je Blaženi objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgnem takvom vežbanju. Poštovani gospodine, neka mi Blaženi oprosti prekršaj, kako bih sebe obuzdavao ubuduće.“

„Naravno, Bhaddāli, učinio si prekršaj u tome što si poput budale, zbunjene i nepromišljene, kada sam objavio pravilo vežbanja, i sâm javno objavio monaškoj zajednici nespremnost da sebe podvrgneš takvom vežbanju. Ali pošto uviđaš svoj prekršaj kao takav i koriguješ sebe u skladu sa Dhammom, opraštamo ti; jer to jeste rast u disciplini Plemenitog kada neko uviđa svoj prekršaj kao takav i koriguje sebe u skladu sa Dhammom, tako što će ubuduće sebe obuzdavati.

Tako, Bhaddāli, neki monah ne vežba sebe u Učiteljevom učenju. On ovako razmišlja: ’Kako bi bilo ako bih otišao na osamljeno, mirno mesto: u šumu, u podnožje drveta, na planinu, u uvalu, u pećinu na brdu, mesto za spaljivanje pokojnika, gustu džunglu, na otvoreno, stog sena—možda bih dosegao nadljudsko stanje, odliku znanja i viđenja ravnog plemenitima.’ I on ode na osamljeno, mirno mesto. Dok tamo živi izolovan, Učitelj ga osuđuje, mudri saputnici u svetačkom životu koji su ga proveravali, osuđuju ga, božanstva ga osuđuju i on sam sebe osuđuje. Pošto ga tako osuđuje Učitelj, mudri saputnici u svetačkom životu, božanstva i on sam, ne doseže nadljudsko stanje, odliku znanja i viđenja ravnog plemenitima. A zašto? Tako biva sa onim ko ne vežba sebe u Učiteljevom učenju.

Tako opet, Bhaddāli, neki monah vežba sebe u Učiteljevom učenju. On ovako razmišlja: ’Kako bi bilo ako bih otišao na osamljeno, mirno mesto: u šumu, u podnožje drveta, na planinu, u uvalu, u pećinu na brdu, mesto za spaljivanje pokojnika, gustu džunglu, na otvoreno, stog sena—možda bih dosegao nadljudsko stanje, odliku znanja i viđenja ravnog plemenitima.’ I on ode na osamljeno, mirno mesto. Dok tamo živi izolovan, Učitelj ga ne osuđuje, mudri saputnici u svetačkom životu koji su ga proveravali, ne osuđuju ga, božanstva ga ne osuđuju i on sam sebe ne osuđuje. Pošto ga tako ne osuđuje Učitelj, mudri saputnici u svetačkom životu, božanstva, a ni on sam, doseže on nadljudsko stanje, odliku znanja i viđenja ravnog plemenitima.

Sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji je praćen usmerenošću misli i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno se iz osame. A zašto? Tako biva sa onim ko vežba sebe u Učiteljevom učenju.

Sa smirivanjem usmerenosti misli i istraživanja ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja… Sa bleđenjem i ushićenja… ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja… Sa napuštanjem zadovoljstva i bola… ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja… A zašto? Tako biva sa onim ko vežba sebe u Učiteljevom učenju.

Kada je njegov um postao tako skoncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga on ka znanju o svojim prošlim životima… (kao u sutti 51.24) … Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja. A zašto? Tako biva sa onim ko vežba sebe u Učiteljevom učenju.

Kada je njegov um postao tako skoncentrisan, pročišćen, blistav… postojan i utihnuo, usmerava ga on ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića … (kao u sutti 51.25) … I vidi—uz pomoć duhovnog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na fizičko—bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima. A zašto? Tako biva sa onim ko vežba sebe u Učiteljevom učenju.

Kada je njegov um postao tako skoncentrisan, pročišćen, blistav… postojan i utihnuo, usmerava ga on ka znanju o razaranju mentalnih nečistoća. Vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je patnja’ … (kao u sutti 51.26) … vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je put koji vodi do prestanka mentalnih nečistoća’.

Kad zna tako, kada vidi tako, njegov um biva oslobođen izliva čulnosti, oslobođen izliva bivanja, oslobođen izliva neznanja. Sa ovim oslobađanjem javlja se znanje: ’Oslobođen sam’. On tada jasno zna: 'Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, učinjeno ono što je trebalo učiniti, nema više povratka u bilo koju formu bića'. A zašto? Tako biva sa onim ko vežba sebe u Učiteljevom učenju.“

Na to poštovani Bhaddāli upita: „Poštovani gospodine, šta je uzrok, šta je razlog, zašto nekog monaha često kritikuju? Šta je uzrok, šta je razlog, zašto nekog monaha često ne kritikuju?“

Tako, Bhaddāli, neki monah često krši pravila, mnogo greši. Kada mu monasi skrenu na to pažnju, on izvrdava, skreće na drugu temu, ispoljava uznemirenost, mržnju i ogorčenje; ne nastavlja na pravi način, ne povinuje se, ne ispravlja sam sebe, ne kaže: 'Radiću tako da Sangha bude zadovoljna'. Monasi, u vezi sa svime ovim, razmišljaju: 'Bilo bi dobro ukoliko poštovani ocenjuju tog monaha na način da spor sa njime nije suviše brzo rešen'. I monasi ocenjuju tog monaha na način da spor sa njime nije suviše brzo rešen.

Ali neki monah često krši pravila, mnogo greši. Kada mu monasi skrenu na to pažnju, ne izvrdava, ne skreće na drugu temu, ne ispoljava uznemirenost, mržnju i ogorčenje; nastavlja na pravi način, povinuje se, ispravlja sam sebe, kaže: 'Radiću tako da Sangha bude zadovoljna'. Monasi, u vezi sa svime ovim, razmišljaju: 'Bilo bi dobro ukoliko poštovani ocenjuju tog monaha na način da je spor sa njime brzo rešen'. I monasi ocenjuju tog monaha na način da je spor sa njime brzo rešen.

Tako neki monah ne krši često pravila, ne greši mnogo. Kada mu monasi skrenu na to pažnju, on izvrdava … (isto kao u 23) … I monasi ocenjuju tog monaha na način da spor sa njime nije suviše brzo rešen.

Ali neki monah ne krši često pravila, ne greši mnogo. Kada mu monasi skrenu na to pažnju, ne izvrdava… (isto kao u 24) … I monasi ocenjuju tog monaha na način da je spor sa njime brzo rešen.

Tako neki monah napreduje u meri u kojoj poseduje poverenje i ljubav. U tom slučaju monasi ovako razmišljaju: 'Prijatelji, ovaj monah napreduje u meri u kojoj poseduje poverenje i ljubav. Neka ne izgubi tu meru poverenja i ljubavi, kao što bi se to moglo dogoditi ukoliko bismo ga neprekidno kritikovali'. Zamisli čoveka sa samo jednim okom; a njegovi prijatelji i poznanici, njegovi najbliži i rođaci paze na to oko, ovako razmišljajući: 'Neka ne izgubi i to jedno oko'. Isto tako, neki monah napreduje u meri u kojoj poseduje poverenje i ljubav… 'Neka ne izgubi tu meru poverenja i ljubavi, kao što bi se to moglo dogoditi ukoliko ako bismo ga neprekidno kritikovali'.

To je uzrok, to je razlog, zašto nekog monaha često kritikuju? To je uzrok, to je razlog, zašto nekog monaha često ne kritikuju?“

“Poštovani gospodine, šta je uzrok, šta je razlog da je ranije bilo manje pravila vežbanja i više je monaha stizalo do konačnog znanja? Šta je uzrok, šta je razlog da sada ima više pravila vežbanja i manje monaha stiže do konačnog znanja?

Ovako stoje stvari, Bhaddāli. Kad se bića kvare i istinska Dhamma nestaje, tada ima više pravila vežbanja i manje monaha stiže do konačnog znanja. Učitelj ne objavljuje neko pravilo vežbanja sve dok neke stvari koje su podloga za prljanje ne postanu vidljive unutar Sanghe; [8] ali kada neke stvari koje su podloga za prljanje ne postanu vidljive unutar Sanghe, tada Učitelj objavljuje učenicima neko pravilo vežbanja, kako bi ih zaštitio od tih stvari koje su podloga za prljanje.

Te stvari koje su podloga za prljanje ne postaju vidljive unutar Sanghe sve dok Sangha ne postane mnogobrojna; ali kada Sangha postane mnogobrojna, tada stvari koje su podloga za prljanje postaju vidljive unutar Sanghe i tada Učitelj objavljuje učenicima neko pravilo vežbanja, kako bi ih zaštitio od tih stvari koje su podloga za prljanje. Te stvari koje su podloga za prljanje ne postaju vidljive unutar Sanghe sve dok Sangha ne dostigne vrhunac u materijalnim dobrima… vrhunac u slavi… vrhunac u učenosti… vrhunac u dugogodišnjoj reputaciji; ali kada Sangha dostigne vrhunac dugogodišnjoj reputaciji, tada stvari koje su podloga za prljanje postaju vidljive unutar Sanghe i tada Učitelj objavljuje učenicima neko pravilo vežbanja, kako bi ih zaštitio od tih stvari koje su podloga za prljanje.

Bhaddāli, vas nekoliko bilo je prisutno kada sam podučavao Dhammu kroz poređenje sa mladim, čistokrvnim ždrebetom. Sećaš li se toga, Bhaddāli?“

„Ne, poštovani gospodine.“

„A šta misliš, zbog čega?“

„Poštovani gospodine, već dugo vremena nisam vežbao sebe u Učiteljevoj pouci.“

„To nije jedini uzrok ili jedini razlog. Umesto toga, obuhvativši svojim umom tvoj um, odavno sam za tebe znao ovo: ’Kada podučavam Dhammu, ovaj zavedeni čovek ne mari za to, ne obraća pažnju na to, ne posvećuje tome čitav svoj um, ne sluša Dhammu otvorenih ušiju’ Pa ipak, Bhaddāli, podučiću te Dhammi kroz poređenje sa mladim, čistokrvnim ždrebetom. Slušaj i dobro zapamti ono što ću reći.“

„Da, poštovani gospodine“, odgovori poštovani Bhaddāli.

I Blaženi ovako nastavi:

Bhaddāli, zamisli oštroumnog krotitelja konja koji nabavi dobro, čistokrvno ždrebe. Prvo ga navikava da na sebi nosi oglavinu. Dok ždrebe vežba da se navikne na nošenje oglavine, zbog toga što radi nešto što nikada nije ranije činilo, ono se otima, usteže i koleba, ali neprekidnim ponavljanjem i postepenim vežbanjem postaje naviknuto na sve to.

Kada se ždrebe naviklo na sve to, krotitelj ga dalje navikava da nosi am. Dok ždrebe vežba da se navikne na nošenje ama, zbog toga što radi nešto što nikada nije ranije činilo, ono se otima, usteže i koleba, ali neprekidnim ponavljanjem i postepenim vežbanjem postaje naviknuto na sve to.

Kada se ždrebe naviklo na sve to, krotitelj ga dalje vežba u koračanju, skraćenom kasu, brzom kasu, trčanju u krug, propinjanju, ritanju, galopu, jurišu, preskakanju prepona, zaustavljanju. Dok ždrebe vežba da radi sve te stvari, zbog toga što radi nešto što nikada nije ranije činilo, ono se otima, usteže i koleba, ali neprekidnim ponavljanjem i postepenim vežbanjem postaje naviknuto na sve to.

Kada se ždrebe naviklo na sve to, krotitelj ga dalje nagrađuje trljanjem i češanjem. I kada dobro, čistokrvno ždrebe savlada tih deset veština, ono je dostojno kralja, kraljeve službe i smatra se jednim od kraljevih uzdanica.

Isto tako, Bhaddāli, kada monah poseduje deset kvaliteta, vredan je darova, vredan je gostoprimstva, vredan je ponuđene hrane, vredan je poštovanja, takav je neiscrpan izvor zasluga za ovaj svet. A kojih deset? Tako, Bhaddāli, monah poseduje ispravno razumevanje onoga ko je izvan vežbanja, ispravnu nameru onoga ko je izvan vežbanja, ispravan govor onoga ko je izvan vežbanja, ispravne postupke onoga ko je izvan vežbanja, ispravno zarađivanje za život onoga ko je izvan vežbanja, ispravan napor onoga ko je izvan vežbanja, ispravnu sabranost onoga ko je izvan vežbanja, ispravnu koncentraciju onoga ko je izvan vežbanja, ispravno znanje onoga ko je izvan vežbanja i ispravno oslobođenje onoga ko je izvan vežbanja. Kada monah poseduje tih deset kvaliteta, vredan je darova, vredan je gostoprimstva, vredan je ponuđene hrane, vredan je poštovanja, takav je neiscrpan izvor zasluga za ovaj svet.“

Tako reče Blaženi, Zadovoljan, poštovani Bhaddāli se obradova rečima Blaženog.